Ljubica Lazarević, udata Ratković

Ljubica Lazarević, udata Ratković

Izgleda da su je sputavale granice pa ih je probijala u marljivosti - prevazilaženjem fizičkih moći.

U gostoljubivosti nesebičnim davanjem i dijeljenjem onoga što ima u kući sa svakim namjernim i nenamjernim gostom kojega bi obavezno ponudila da sjedne za trpezu.

U hrabrosti... neustrašiva poput najljućih hajduka. Brižnosti za svu familiju i prijatelje, posebno za djecu. U vidarstvu gdje je narodnim ljekarstvima nebrojeno puta spuštala temperaturu, činila da prestane bol u uhu, zubu, stomaku, grudima, da se vrati snaga iscrpljenom organizmu, da zaraste rana...

Ni razdaljine nisu bile problem, ako nema drugog načina krenula bi pješke.

U maštanju, čak i u svojim osamdesetim, željela je da kupi zmaja na motorni pogon pa da leteći obilazimo Lušticu i Grbalj, a potom bi obnavljala stara kućišta i vrtove...

Fond praktičnih znanja i vještina stečenih u različitim poslovima za njena duga vijeka svaki put bi me iznenadili i oduševili jednostavnošću i pouzdanošću kojim bi ih primjenjivala.

Pamtim puno njenih izreka, od kojih mi mnoštvo bi nejasno, ali mi se vremenom otkriva njihov smisao.

Za sve što je radila u životu imala je sebi svojstvene aršine i samo velika ljubav, kakvu je i sama posjedovala i iskazivala prema životu, ljudima, zemlji, radu i običajima, mogla ih je razumjeti.

Smatram istinskom blagodati što sam jedan dio života proživjela sa mojom tetkom Ljubicom.

Poslala: Marina Knežević