Anka Milosavljević, rođena Stjepaničić

Anka Milosavljević

Posljednjeg dana juna u Beogradu je preminula Anka Milosavljević (1941-2014), koja je dala “mali” doprinos kotorskoj izložbi “Istorija koje nema” krajem aprila, kao i istoimenom sajtu, time što mi je pričala o svojoj majci Joki i babi Gospavi.

Teta Anka je bila nevjerovatna žena, s pozitivnim odnosom prema životu, koji ju je često stavljao pred velike izazove. Voljela je da se šali, da nam priča o tome kako se nekad živjelo u Krtolima, kad se omladina mnogo više družila, išla na izlete i igranke.

Njen krtoljski govor, koji je zadržala iako je više od 40 godina živjela u Beogradu, podsjećao je sestru i mene na djetinjstvo i starije Krtoljane koje smo znale. Koristila je skoro nestali, arhaični genitiv množine s nastavkom –h (kozah, magaracah). Često smo sa teta Ankom pričale o tome kako su fenomenalne domaće nerandže iz Krtola, kako je tanjir fadžole ili zelja i blitve zakon.

Svi mi koji smo svraćali u njenu kuću u Ilirskoj ulici znali smo koliko je dobra i velikodušna, više starinskog kova. Kuvala je odličnu tursku kafu, uvijek nas nudila da jedemo. Jednom me je najela kruva i sira, što mi je u tom trenutku bilo slađe od slatkiša.

Posljednji put sam je vidjela dan prije nego što je otišla. Pričale smo o svim onim malim stvarima koje život znače. I o Krtolima, naravno.

 

Poslala: Lidija Franović