Majka mog oca

MAJKA MOG OCA

Majka mog pokojnog oca živjela je devedeset tri godine. Umrla je 1916.

Svako jutro, kad sam krenuo na posao, rekla bi mi:'Oslobodio te Bog svake napasti'. Dugo sam mislio, ja kao mlađan:  'Ta je moja baba luda, kakve napasti!', ali u životu sam ih doživio i sada kad sam ostario, sad vidim i da je moja baba imala pravo, i da napast postoji, ali dolazi od onih koji malo božjeg imaju u sebi, a pogotovo savjesti ljudske.

Tu moju babu ja sam poštivao, jer mi je pokazala, tim svojim riječima, da se od nekoga čuvam i da sam ne napravim nekome zlo.

Imala je pet sinova i četiri ćeri, a priča se: što rodila, što izgubila, dvadeset i troje djece.

To su bile radne žene. Kažu, jednom je u pregači donijela dijete, a drva na glavi iz brda. Danas je sve drugo. Danas žena koja ima porođaj ide u rodilište nekoliko dana ranije, kod doktora i školovane babice. Ali zato su ranije i djeca više umirala nego danas, pa nije čudo da su i kod moje  babe.

Kad je bila prošla sedamdeset godina, ona je u bašti omeđašila svoj vrt, i u njega bi sadila i sijala ono što se njoj prohtjelo, a niko od ukućana nije ometao taj njeni  posao.

Ali čim bi se na granama zažutilo lišće i počela da pada kiša, pa bilo hladnije, išla bi u svoj krevet i prezimila zimski sanak. Tako je činila dvadeset godina.

I ja sam pazio moju majku, ali što je ona pazila nju, to je primjer čovječnosti.

Umrla je u ratu, kod neimaštine. Vjerujem da bi još živjela, jer je pila samo svoje ljekove, koje je sama pravila od trava, raznih.“

Priča je pronađena u zaostavštini Jakoba Markovića, rođenog 1898.godine.

Uz dozvolu  porodice Stipanić, jezički prilagodila Marija Jevtić.

 

Poslala: Marija Jevtić