Anka Petrović, djevojačko Brkanović

Anka Petrović, djevojačko BrkanovićMoja baba, Anka Petrović, rođena je 1923. godine. Potiče iz kotorske - škaljarske porodice Brkanović , a u istom selu se udala za divnog čovjeka, Joza Petrovića. Bila je drugo po redu od šestoro djece roditelja Gracije i Kate.

Njena majka Kate umrla je rano, u 36-toj godini od tuberkuloze. Majčin nježan, melanholičan lik milovao je najstariju djevojčicu Anku sa uramljenog portreta kroz sve teškoće sa kojima se morala suočiti. Kao djevojčica je naučila da šije i to je postao njen zanat. Šila je prije svega za užu i širu rodbinu - i kad je ponuda u radnjama, od početka osamdesetih postala raznovrsnija, i kada se redovno išlo u Bari u šoping, baba Anka je i dalje imala svoje mušterije a nastavila je da oblači čitavu porodicu. Niko nije tako lijepo i precizno znao skrojiti i tako čvrsto ušiti kao ona na svojoj Singerici. Često se za Škaljarice kaže kako su vrijedne i pedantne žene a to je moja baba najbolje potvrđivala. Njena kuća je uvijek mirisala na čistoću - o svakoj  buri kuća i ormani su temeljno provjetravani, a starinski recepti su ritualno poštovani u njenoj kuhinji. Mi - njene nasljednice - ćerka, unuka i praunuke i danas se divimo sačuvanim haljinama ispod njene igle a kad nam treba dobra, sigurna torta, uvijek posegnemo za baba Ankinim receptom. Životni putevi svih nas su različiti, ali tek danas sam svjesna koliki zalog porodičnoj sreći i trajanju čini posvećenost, rad i strpljenje jedne žene.

Anka Petrović, djevojačko Brkanović

Nekako je znakovito da u porodičnoj arhivi nemamo ni jednu sliku na kojoj je baba sama ili izbliza fotografisana. Ona je jednostavno uvijek bila dio zajednice - i to je ono njeno, po čemu je bila prepoznatljiva.

Vjerovatno je i ona, kao Vislava Simborska, nekad poželjela da bude malo otkačena, kao u pjesmi

Vislava Šimborska

 

OPOMENA

Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura

I crveni šešir koji ne ide a i ne stoji mi,

trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske cipele.

I pričati kako nemam para za hleb.

Kad se umorim sešću na ivičnjak,

sakupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati

alarmnu dugmad.

Vući štap uz gelendere

nadoknadjivaću propušteno u trezvenoj mladosti.

Izlaziću na kišu u kućnim papučama

Brati cveće po tudjim baštama

gomilaću pera, olovke i druge tričarije

I početi da pljujem.

A sad još moramo paziti da nam odeća ne pokisne

Plaćati na vreme kiriju i ne psovati po ulici

Pružati dobar primer deci

pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.

A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam

Da ljudi koji me znaju ne budu iznenadjeni

Kada odjednom ostarim i počnem u purpurno da se odevam. 

 

Poslala: Branka Žižić