Branka Kijac, rođena Petrović

Branka Kijac, rođena Petrović

Branka Kijac rođ. Petrović (u sredini)

Još me bole njene tuge. Naučila me radovati se  trenucima, …. i maškarama i kamelijama i parićavanju,…. kako se pravi torta “da te kolap uvati “, a zatim je otišla. Bez nje ništa nije isto. Ni šeširi, ni kamelije, ni maske, …… ni ja.

Opraštajući se sa njom napisala sam joj pjesmu.

BRANKI,  dana, 08.07. 2011.god.

Sklopila je oči

Plave i sjajne kao lazur

Kada se prospe preko leda.

Ostali su,

šeširi,

haljine,

maske,

kamelije,

suvo cvijeće

i mala livada kraj mora,

na  Ljutoj.

Otšetala je, lagano, preko neba u suton

prema horizontu,

tamo gdje je dovoljno plavo da joj se

oči sakriju.

Začuo se bolni krik

mladog galeba.

Poslije nje,

ništa nije isto.

 

Poslala: Jasminka Grgurević