Njeze Petrović

Moja baka

Moja baka, po majci, Petrović Njeze ( 1904) rodjena je u Rolovini, naselje preko puta pumpne stanice Ina, u Tivtu. Svoj život sa tri brata,ocem i majkom u zanatlijskoj familiji, gradila je na vječitom entuzijazmu, osmjehu i radosti.

Moje djetinjstvo vezano je selo Kavač, baku i djeda. Svakodnevnicu u igri, razbijale su samo bakine priče i upoznavanje sa kućanskim poslovima. Tako sam naučila konavoski vez, kukičanje, kao i pravljenje uštipaka, koje smo mi djeca tada zvali "popići". To je poseban ceremonijal pravljenja tijesta, naravno, za doručak, na ognjištu stare konobe. U dubokoj teći  zagrijavalo se puno ulja a " popići bi plivali", tj. prigali se. 

E, ti su popići i pjevali, za svako unuče bila je druga pjesma osmišljena. Kad bi završilo priganje, popići bi se servirali na cvijetnim metalnim pijatima, na kojima je uvijek našu - dječju pažnju privlačila oslikana slika nekog dvorca i šume ( detalji slike sa pijata). A tek onda bi se priča širila. " Popići" su bili namijenjeni dvorjanima, kralju i kraljici, a u toj priči svi bismo brzo pojeli doručak, što je i bio BAKIN cilj. 

To je samo jedan mali detalj moje bake, njene želje i mašte da ugodi svojim unucima. 

A nedavno sam čula predivnu izreku u našem narodu: "Siromah je ono dijete koje nema baku ili djeda."

 

Poslala: Bubanja Pina