Stana Mažibrada

Stana Mažibrada

POGLED U PROŠLOST JE I POGLED U SADAŠNJOST

Rođena sam u Kotoru, i kao tek rođena, iz porodilišta sa mamom sam došla kod bake, Stane Mažibrade, da živim jer mi je tata pomorac, bio na brodu. Ona je tada živjela u Špadoli.

Tako se se nazivale tri zgrade u Škaljarima, tačnije današnje Rakite. Njen stan se nalazio na trećem spratu sa terasom koja je imala pogled na Trojicu, i sobom sa pogledom na stadion Bokelja. Baki sam bila prvo unuče i postala „centar svijeta“ u porodici.

      Kako sam odrastala, kao i svako unuče, voljela sam bezgranično svoju baku kod koje sam uglavnom živjela i provodila zimske i ljetne raspuste. Spavala sam u sobi sa njom u velikom bračnom krevetu, gdje smo dugo u noć pričale, a ponekad i pjevale. Kod nje sam živjela i kada sam studirala, a od nje se i udala 1979. godine, poslije zemljotresa. Te godine u septembru, Špadola je srušena, jer je stradala u zemljotresu. Dobro se sjećam toga dana kada su prvo sirene nagovijestile rušenje, a onda miniranje. Sa zgradama se srušilo moje djetinjstvo i mladost, ali su ostala lijepa sjećanja. Na njeno mjesto izgradile su se nove zgrade, naselje Rakite. Sudbina mi se tada malo nasmiješila i suprug i ja dobijamo mali stan u tom naselju na istom mjestu gdje je bila moja Špadola. Sretna, ali ipak malo nezadovoljna jer je stan imao drugi pogled, na more /neskromno od mene/. Međutim, sudbina je ponovo uzela moj život u svoje ruke, i ja se poslije 20 godina, 1999. godine ponovo nalazim u babinom stanu /zamjena stana sa komšijama/. Moja terasa ponovo ima pogled na Trojicu, moja soba pogled na stadion Bokelja.

     Špadole više nema, ali uveče kada legnem ona je u mojim mislima i ja sam još uvijek u njoj.

 

Poslala: Biljana Otašević