Vjera Petričević, djevojačko Milošević

Vjera Petričević , djevojačko Milošević

Fotografija (s leva na desno): Vjera Petričević sa sestrama svog muža, Ilkom i Amalijom Petričević. Slikano 1939. godine, na terasi porodične kuće Petričevića, u Dobroti

Moja baka - Vjera Petričević (rođena Milošević) (1909-1986)

Zvali smo je Majkica. Zahvaljujući njoj ja sam Vera. Kad mislim na nju, mislim na miris čemina i kakaa, ukus „dobrojske“ torte, tihu šetnju pored mora, kornjače koje šuškaju u đardinu. Mislim na šugamane, pjate, pirune, škura, lancune i veseli zvon svih tih dragih reči koje je koristila i koje su postale i moje. „Ne idi napolje po goropeku“, „Obuci se šesno“. Mislim na neumornu stvaralačku energiju, koja ni od čega pravi sve, na čarobnicu za šivaćom mašinom, na kiselo mleko koje vri pod jastucima, na toplu upornost i strpljenje. Bila je radoznala, obrazovana i mudra, a uvek skromna i elegantno jednostavna. Nije imala lak život, ali se borila zmajski. Naučila me je da volim more, knjige i jezike i da se pitam šta stoji iza pojavnosti stvari i da je, bez obzira koliko je teško, uvek bolje živeti nego kukati.

 

Poslala: Vera Erac