Joke Đurova Vulović

 Joke Perova Radnjić

 Milo mi je da te gledam

Joke Perova Radnjić, rođena je početkom XX vijeka u njeguškom selu Raićevići. Kao pastirica upoznala je Đura Jovova Vulovića iz Žanjev Dola. Ljubav se rodila između ovo dvoje ljudi i pobijedila nepisane zakone patrijarhalne sredine.

Jedinicu kćerku roditelji su teško pustili od sebe, još teže prihvatili njen izbor novog doma-težačku porodicu. Međutim, Joke i Đuro su svojim životom dokazali da je njihov izbor bio od Boga blagosloven. Izrodili su osmoro djece, šestoro je preživjelo: Blažo (rođen 1924), Milica (rođena 1927),Olga (rođena 1930), Stane (rođena 1932), Zorka (rođena 1934) i Vlado (rođen 1945). 

Nemaština nije mogla uništiti njihovu ljubav. Mnogo su radili. Kozjom stazom, koja čuva tragove nekadašnje austrijske žičare, Joke je donosila  u Boku, na magarcu, kaštradinu, drva, krtolu, zelje, čak i suvu ribu po koju je išla na Rijeku Crnojevića. Radom i brigom za porodicu povezala je prostore Lovćena i Boke.

Kad je dio porodice došao da živi i da se školuje u Kotor, Joke je došla sa njima da „kuva djeci“. Domaćin je ostao u Žanjev Dolu. Uskoro se razbolio i umire. Na samrti ima samo jednu želju-da mu Joke bude uz postelju. I ona želi da bude uz njega, ali kućni poslovi se ne mogu zanemariti. Kad je ugrabila trenutak da sjedne na njegov krevet, upitala ga je: „A što ću ti, Đuro?“ Njegov odgovor zasijao je jače od sunca: „Jagodo moja, milo mi je da te gledam...“

Joke je ovaj događaj s ponosom prepričavala praunucima.

Đuro je umro u januaru 1969, a Joke u martu 1994. Kada je umrla imala je trideset i jedno praunuče. Danas već ima i čukununučad.

Naučila nas je da su djeca najveća vrijednost u životu.

Milo joj je da nas gleda, ma gdje bila!

 

Poslala: Ljiljana Čolan